Dete ne shvata ozbiljno školu
Čitateljka se obratila psihologu zbog toga što dete ne shvata ozbiljno školu i zanima je šta bi trebalo da preduzme.
Pitanje:
Poštovani, imam pitanje za učiteljicu ili psihologa.
Naime, moja ćerka nikako ozbiljno ne shvata školu, ona tamo ide da se igra. Ne zanima je što je tek drugi razred a već dobija dvojke. Mi smo se potrudili da shvati da je to ozbiljno, a da je ipak ni previše ne opterećujemo. Ne pridaje važnost ocenama. Samo slegne ramenima kao da je sve u redu. Jako je sramota kada je u školi zadirkuju zbog ocene, navukla je strah od kontrolnih, ali nekako kad sve to prođe kući pet para ne daje da se potrudi. Greši na nekim stvarima koje nisu stvar znanja nego koncentracije.
Na primer, ceo tekstualni zadatak razume i postavi iz matematike, ali pogreši u prepisivanju dalje da li je plus ili minus ili u nekom osnovnom računanju. Vežbamo sa njom, ali je više stvar njene lenjosti i toga da bi sve pre radila osim da uči.
Mrzi je da uradi zadatak, gleda da otalja, pretvara se da ne razume očekujući da neko uradi umesto nje. Tek smo na početku školovanja, ona nam je prvo i jedino dete i ne znamo kako da se postavimo. Veoma smo zabrinuti.
Hvala, Sandra
Odgovor psihologa: Dete ne shvata ozbiljno školu
Poštovana Sandra,
Deluje Vam kao da je vama više stalo do škole nego detetu i to vas veoma brine što dete ne shvata ozbiljno školu. Želeli biste da dete pokazuje više zainteresovanosti za školske obaveze i da bude motivisanija da postiže bolje rezultate, te se pitate kako da pomognete detetu na tom putu.
Ovo je veoma kompleksna priča jer obuhvata mnogo toga: razvojni stadijum i karakteristike deteta, karakteristike roditelja i učitelja, dominantni vaspitni stil roditelja, stil podučavanja učitelja, odnosi roditelj-dete, odnos dete-učitelj, kako dete reaguje na povratne informacije o svom radu, šta je to što dete motiviše da se angažuje,…
Ipak, izdvojila bih da je važno znati da, u tom uzrastu, ocene nemaju isto značenje za dete kao za nas odrasle i ono tek uči o mogućim značenjima ocena (npr. merilo znanja, socijalna (ne)prihvaćenost, nagrada, pohvala, odbacivanje, kritika, različita osećanja, posledice). Kakvo značenje želite da Vaše dete „pripiše“ ocenama?
Takođe je važno podsetiti se toga da je deci tog uzrasta i dalje IGRA najvažnija aktivnost.
Kada to sve uzmemo u obzir, možemo reći da je ohrabrujuće to što Vaše dete ima stav da u školu ide da se igra i to se sjajno može „iskoristiti“ kako bi se povećala njena angažovanost pri rešavanju školskih obaveza. Deca najbolje uče kroz igru jer se osećaju dobro, zabavno im je i ta prijatnost ih podstiče da ponavljaju aktivnosti kako bi se ponovo dobro osećali. A kada se nešto ponavlja dolazi do učenja, usvajanja informacija i usavršavanja veština, zar ne? Uspeh dovodi do povećanja samopouzdanja kod deteta i to dete je spremno za nove izazove. Pomozite detetu da vežbanje kod kuće bude kroz igru, kako bi se povećao rezultat!
Takođe, potrebno je da svom detetu pokažete i govorite da verujete u nju, da verujete da ona može bolje i da je sposobna da se sama nosi sa školskim obavezama (samabrine da li je domaći urađen, šta ima za domaći, da zapakuje torbu…). Na tom putu učenja, doći će do toga da se zaboravi na domaći ili će poneti pogrešnu knjigu u školu, ali je sve to potrebno kako bi naučila:
- da se trud uvek isplati,
- da je to njena obaveza a ne vaša,
- da postoje posledice ukoliko se ne obavi zadatak,
- da je ponekad potrebno obaviti i manje prijatne zadatke i da je to sastavni deo života.
I za kraj jedan predlog kako da budete podrška detetu, šta možete raditi, u situaciji kada je potrebno motivisati dete da uradi domaći ili vežba: “Čini mi se da bi ti sada radije nešto drugo radila, zar ne? Razumem da je mnogo zabavnije da se igraš nego da radiš domaći, ipak tu sam da bih ti pomogla da ne odustaneš. Hajde da napraviš plan kako bi što pre završila sa zadacima. Šta ćeš prvo da uradiš?”
Ukoliko i dalje bude dolazilo do podbacivanja u školskom postignuću, važno je da se konsultujete sa stručnjakom kako biste otkrili razlog koji stoji iza podbacivanja.
Manuela Kamikovski, psiholog
Manueli Kamikovski pitanja možete postaviti i putem mejla: psiholog@demetra.rs
Ostala pitanja i odgovore psihologa možete pročitati OVDE.
Na isto pitanje, iz svog ugla, odgovorila je i Drima Dimić, učiteljica, a njen odgovor možete pročitati OVDE!